DOŠEN
Ova internetska stranica sadrži informacije o hrvatskom prezimenu DOŠEN. Ako znate bilo što o podrijetlu toga prezimena ili o povijesti obitelji DOŠEN, možete ostaviti poruku u odsjeku za komentare pri dnu ove stranice. Hvala!
Broj pojavljivanja u populaciji Hrvatske: 1.509 (305. po čestoći)
LIČKA I BUNJEVAČKA OBITELJ DOSSEN-DOŠEN
Autor Enver Ljubović u prilogu opisuje istaknutu ličku časničku obitelj Došen-Dossen iz Like, bunjevačkog podrijetla, koja se u vrijeme velikih bunjevačkih seoba tijekom 17. st. naselila u Podgorje, Smiljan, Lovinac, Bilaj i Gospić.
Obitelj je dala austrijskoj vojsci nekoliko visokih časnika i vojničkih odličnika, koji su se istaknuli u obrani prostora Vojne krajina od Osmanlija. Jedna grana Došena danas je pravoslavne vjere.
Prezime je vlaškog podrijetla, a nastalo je od riječi došao ili došo sa sufiksom na –en, što znači „došljak“, a to je onaj koji se doselio u neki kraj.
Zbog zasluga u borbi protiv Osmanlija na cijelom području Vojne krajine, neki članovi ove obitelji su zbog vojničkih zasluga i revnosti u obrani, promaknuti u austrijski vojnički plemićki stalež. Grb iz 1790. koji je prikazan u prilogu uzet je s pečata carskog časnika i zapovjednika Došena (Dossena) iz Sinca u Gackoj.
Poznat je Petar Došen, pukovnik s plemićkim pridjevcima “Vidovgradski“ i „od Bilajgrada“, satnik Zbora potkralja Eugena, divizije Delsonza, brigade Plausouna, a sudjelovao je u poznatom Napoleonovu pohodu na Rusiju 1812. godine.
Odlikovan je francuskim odličjem Red Počasne legije u činu pukovnika 1846. Bio je zapovjednik Petrinjske pukovnije, a umro je 1878. godine.
Petrov sin Lavoslav (Leopold), r. 1818. u Gospiću, a zbog vojničkih zasluga promaknut u čin brigadnog generala austrijske vojske u Aradu u Mađarskoj.
Političar i državnik Marko Došen, rođen je u Mušaluka kod Gospića 1859., a umro u Zagrebu 1944. Pokrenuo je tjednik Hrvat, političko glasilo gospićkog kluba HSP, a sudionik je Velebitskog ustanka 1932. Godine 1942. bio je predsjednik obnovljenog hrvatskoga sabora.
Svećenik Vid Došen (1720.-1778.) odlučno ustaje protiv onih koji su napadali Antuna Matiju Reljkovića te je u povodu toga napisao pjesmu „Jeka planine“.
Plemićki grb Došena s pečata iz 1790.
ŠTIT: Štit je razdijeljen u dva srebrna polja: u gornjem polju iz procjepa grede izlazi vojnik u odori; u desnoj ruci drži odrubljenu tursku glavu, a u lijevoj sablju krivošiju; na donjem polju 14 zlatnih šesterokrakih zvijezda.
NAKIT: Iznad štita zlatna barunska kruna.
Grb je uzet s pečata carskog zapovjednika i časnika austrijske vojske Petra Došena (Dossena) iz Sinca od 1790. godine, a danas se pečat nalazi u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu u Zbirci pečata i grbova.
Neki su smatrali da je podrijetlo prezimena Došen-Dossen češko, ali danas toga prezimena u Češkoj nema, pa bi se ta tvrdnja mogla isključiti. Prezime je, dakako, vlaškog podrijetla, a nastalo je od riječi koja je u glagolskom participu došao/došo, odakle je motiviran nadimak ili osobno ime Došo s sufiksom na –en, a prezime Došen znači Došo “došljak”, a takva su prezimena uglavnom dobivali doseljenici u neke naše krajeve.
Osnove imena, Doša i Doš, objašnjava se kao izvedenice od imena Dobromir, Dobroslav i slična. Naravno, mogli su postojati pretci koje su jedni zvali Došen, a drugi Došan, pa su tijekom vremena nastala različita prezimena roda- obitelji.
Podatci koje ovdje navodimo potvrđuju da se radilo samo o zamjenama jednog glasa drugim ili dodavanju nastavka –ović, npr. oblik prezimena Došen (Došenović) koje se nalazi u nekim dokumentima iz razdoblja Vojne krajine, a strani utjecaj potpomogao je da je osobno ime ili nadimak preuzelo ulogu prezimena.
Došeni su vojnička obitelj iz Like i ogranak staroga istoimenog roda, a matica roda Došena je Lukovo Šugarje, Rizvanuša i Karlobag. U ova mjesta su se doselili u velikom bunjevačkom raseljavanju početkom 17. st. s područja rijeke Zrmanje. Iz navedenih mjesta nakon oslobođenja Like od Osmanlija neki se sele u unutrašnjost Like (Bužim, Gospić, Mušaluk, Lički Osik i Ribnik).
Prvi spomenuti član ove obitelji bio je Dujam koji se istaknuo u borbama za oslobođenje Like od Osmanlija, a tijekom 18. i 19. st. mnogi članovi ove obitelji posvetili su se vojničkom pozivu. Dujmov unuk Karlo 1804. spominje se kao satnik Ličke pješačke i graničarske pukovnije. Karlovi sinovi bili su Petar i Antun.
Došeni su najčešće Hrvati, većim dijelom iz okolice Paga, a prema nekim podatcima iz Došen Dabra. Razmjerno najviše Došena u proteklih 100 godina rođeno je u naselju Došen Dabru pokraj mjesta Paga.
U Hrvatskoj danas živi oko 1000 Došena u 600 domaćinstava, a glavni migracijski pravci Došena u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Karlobaga i Gospića u Rijeku te iz Sanskog Mosta (BiH) u Zagreb.
Prisutni su u svim hrvatskim županijama u ukupno 128 općina i 294 naselja. Danas ih najviše živi u Zagrebu (250), Rijeci (120), Gospiću (1009), Bjelovaru (409) i Osijeku (40).
Na prostor Like i Krbave, Došeni su bili naseljeni u velikom broju naseljenih mjesta. Početkom Prvog svjetskog rata zabilježeno je 166 domaćinstava ovoga prezimena, bez obzira na vjeroispovijest, i to u: Brušanima, Buži, Doljanima, Drenovcu, Gospiću, Gračacu, Kaniži, Kućištima, Gornjem Lapcu, Lukovom Šugarju, Mušaluku, Ličkom Osiku, Donjem Pazarištu, Počitelju, Rešetaru, Ribniku, Rizvanuši, Rudopolju, Smiljanu, Tomingaju i Vagancu.
Stjepan Pavičić Došene naziva “Bunjevcima” i kaže da su se u Gospić doselili sa smiljanskog i pazariškog područja, dok o istom prezimenu u Počitelju kaže, da su srpska porodica koja je živjela na ovim prostorima (tursko utvrđenje Ribnik, gdje spada i Počitelj), još s kraja 17. stoljeća.
Za Došene na području Metka, Pavičić ističe da su ih doselile turske age kao radnu snagu sa ostalim srpskim porodicama iz primorskih mjesta te se ovdje u popisu spominju kao Došenovići. Došena je bilo i u Bosanskoj krajini, u Bosanskom Petrovcu i Bukovači, a u ove krajeve su doseljeni iz Like u drugoj polovici 19. st. Došeni u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca su katolici, a u drugim mjestima u okolici Bosanskog Petrovca su pravoslavne vjere.
Srpski etnolog Jovan Erdeljanović tvrdi da Došena ima i katolika i pravoslavnih u Podgorju i Lici, a pravoslavni Došeni su oko 1683. godine u vrijeme borbi za oslobođenje Like od Osmanlija uglavnom prešli u velikom broju na katoličku vjeru.
Povjesničar Radoslav Lopašić tvrdi da su Došeni podrijetlom iz sjeverne Dalmacije (Ravni kotari) te navodi pravoslavne Došene i Došenoviće u zapadnoj Bosni.
U sjevernoj Dalmaciji kod Obrovca postoji selo Došenove Njive u kojima žive Došeni katoličke vjere. Došeni su se u Smiljan i druge krajeve naselili iz Medviđe kod Obrovca u Ravnim kotarima. Postoji nekoliko rodovskih naselja kao npr. Došen- Dabar, Došen.-Duliba i Došen -Plan.
Taj rod se doselio u Liku krajem 16. i početkom 17. st., a naselili su se kao bunjevački rod iz Podzrmanja u Karlobag, a poslije oslobođenja od Turaka u sve dijelove Like.
Vode podrijetlo iz Podcetinja, a tamo su živjeli tzv. cetinjski Vlasi, rimokatoličke vjere, koji su se već davno inkorporirali u hrvatski etnički korpus te se s drugim cetinjskim Vlasima navode kao”dobri Vlasi na Hrvatih”. Danas, osim u Lici, žive u mnogim mjestima Slavonije, Podravine i oko Bjelovara.
U Ličko-krbavskoj županiji pred Prvi sv. Rat živjelo je Došena u 166 kuća: Brušani 6, Bužim 5, Doljani (Lapac) 9, Drenovac (Srb) 1, Gospić 4, Gračac 2, Kaniža 1, Kučišta (Karlobag) 19, Gornji Lapac 5, Lukovo Šugarje 23, Mušaluk 2, Lički Osik 3, Rešetar 5, Ribnik 6, Rizvanuša 22, Rudopolje 27, Smiljan 9, Tomingaj (Gračac) 10 i Vaganac dvije kuće.
Prema popisu stanovništva u Kraljevini Jugoslaviji iz 1930. godine, 70 obitelji prezimena Došen živjelo je u Podgorju, Brušanima 33, Dabru-Došenu 96, u Lovincu 38, Gospiću 31, Lukovom Šugarju 77, Mušaluku 33, Rizvanuši 70, Jablancu 4, Kaniži (Gospić) 12, Karlobagu 12, Ličkom Osiku 12, Ličkom Cerju 10, Ličkom Petrovom Selu 9, Palanki (Gračac) 21, Radašinovcu (Benkovac) 23, Korenici 14, Ribniku (Gospić) 12, Tomingaju (Gračac) 14, Smiljanu 30, Brodu 10, Požegi devet, Vinkovcima osam, Županji pet, u Čazmi i Đakovu po tri, u Garešnici, Bjelovaru i Valpovu po dvije, te po jedna obitelj u Slatini, Viru, Našicama, Miholjcu i Vukovaru. Došena ima još i oko Virovitice (Suhopolje 16, Trnava 21), te u Osijeku 14 i Zagrebu 41 obitelj.
Mnogi su Došeni došli iz Like za vrijeme velikih ličkih seoba u Slavoniju nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija krajem 17. st., a mnogi su se naselili i u razdoblju između dva svjetska rata i kasnije
Po popisu stanovnika Republike Hrvatske od 2001. godine Došeni su živjeli u slijedećim naseljenim mjestima:
Došen Andrijaševci 17/5, Badanj (Drniš) 2/1, Bartolovci (Sibinj) 2/1, Benkovac 5/1, Biograd na Moru 18/5, Bizovac 2/1, Bjelopolje (Plit. Jezera) 3/1, Bjelovar 39/12, Brdovec 5/1, Brestača (Novska) 4/1, Brezovac (Bjelovar) 2/1, Brušane (Gospić) 9/4, Budimci (Podgorač) 8/3, Bužim (Gospić) 10/2, Cerna 2/1, Cesarica (Karlobag) 6/2, Čakovec 6/2, Čepin 2/1, Črnec Biškupečki (Varaždin) 6/1, Ćikovići (Kastav) 5/2, Delnice 4/2, Doljani (D. Lapac) 4/2, Donja Zelina (Sv. Ivan Zelina) 12/3, Donje Novo Selo (Nijemci) 1/1, Donji Andrijevci 1/1, Donji Kneginec (G. Kneginec) 9/3, Donji Lapac I/1, Donji Kapela) 2/1, Gomji Andrijevci (Sibinj) 4/1, Gospić 69/28, Gračac 6/2, Gradište 3/1, Greda (Sisak) 3/1, Grubišno Polje 4/1, Gudovac (Bjelovar) 1/1, Hreljin (Bakar) 3/1, Hrvatska Kostajnica 11/5, Ilača (Tovarnik) 1/1, Ilok 2/1, Ivankovo 15/7, Ivanska 6/2, Jakopovac (Zrinski Topolovac) 1/1, Jalševec Breški (Ivanić-Grad) 3/1, Jastrebarsko 6/2, Jazavica (Novska) 8/2, Jezera (Tisno) 2/1, Kalinovača (Gospić) 3/1, Kaniža Gospićka (Gospić) 1/1, Karlobag 8/4, Karlovac 27/12, Klokočevac (Bjelovar) 4/2, Knin 3/1, Koprivnica 2/2, Korenica. Plitvička Jezera 4/1, Kraljevica 4/2, Krapina 7/3, Krasica (Bakar) 9/4, Križevci 3/1, Krk 3/1, Kućan Marof (Varaždin) 1/1, Kula (Kutjevo) 8/3, Kutina 7/3, Kutjevo 2/1, Letičani (Bjelovar) 3/1, Lički Novi (Gospić) 13/5, Lički Osik (Gospić) 13/3, Ličko Cerje (Lovinac) 3/3, Lipovo Brdo (Kapela) 6/1, Ližnjan 3/1, Lovas 7/2, Lučko (Zagreb) 7/2, Lukovo Šugarje (Karlobag) 9/6, Marčelji (Viškovo) 12/4, Marinići (Viškovo) 5/3, Milanovac (Virovitica) 6/3, Mrkopalj 3/1, Mušaluk (Gospič) 4/2, Našice 4/1, Nijemci 12/7, Novalja 2/2, Novi Marof 2/1, Novi Mihaljevci (Požega) 5/2, Novi Pavljani (Bjelovar) 1/1, Novo Selo Palanječko (Sisak) 1/1, Novoselo Trnovačko (Gospić) 6/2, Novska 8/3, Ogulin 6/3, Omišalj 4/1, Opatija 1/1, Orahovica 1/1, Orebić 1/1, Orlovac (N. Rača) 2/1, Osijek 40/17, Otok (Vuk.-srij. žup.) 7/1, Pag 1/1, Pakrac 3/1, Perušić 4/1, Petrovec (Lekenik) 3/1, Pitomača 5/1, Plitvička Jezera 1/1, Podgorci (Rovišće) 2/1, Podoštra (Gospić) 5/1, Podvinje (SI. Brod) 2/1, Poljica (Nin) 2/1, Posavski Podgajci (Drenovci) 8/1, Požega 15/6, Predavac (Rovišće) 1/1, Prekobrdo (Rovišće) 10/3, Pula 19/7, Puričani (Bjelovar) 1/1, Radići (Malinska-Dubašnica) 4/1, Radoboj 4/2, Radošinovci (Benkovac) 23/5, Rajić (Novska) 6/2, Ramanovci (Kaptol) 6/2, Repinec (Gradec) 1/1, Repušnica (Kutina) 2/1, Rešetar (Plit. Jezera) 9/3, Rijeka 123/62, Rizvanuša (Gospić) 6/2, Rubeši (Kastav) 7/2, Samatovci (Bizovac) 10/1, Saršoni (Viškovo) 3/1, Sesvete (Zagreb) 11/5, Severin 3/1, Sibinj 1/1, Sisak 28/10, Slavonski Brod 15/9, Smiljan (Gospić) 10/4, Smiljansko Polje (Gospić) 3/1, Split 13/6, Stanići (Kapela) 1/1, Stari Mikanovci 4/1, Suhopolje 2/1, Sveta Nedelja 1/1, Sven Ivan Zelina 1/1, Sveti Ivan Žabno 7/2, Svetvinčenat 1/1, Škarićevo (Krapina) 3/1, Špišić Bukovica 8/2, Štaglinec (Koprivnica) 3/2, Trenkovo (Velika) 36/9, Turanj (Sv. Filip i Jakov) 1/1, Udbina 3/1, Umag 2/1, Valpovo 4/2, Varaždin 9/4, Velika Gorica 17/7, Velika Mlaka (V. Gorica) 2/1, Vidovac Cesarički (Karlobag) 8/4, Vinkovci, 17/5, Virovitica 3/2, Viškovo 10/3, Vrbnik (Biskupija) 1/1, Vukovar 40/15, Zadar 12/5, Zagreb 271/123, Zaprešić 6/2, Zastenice (Čavle) 4/1.
Lički Došeni su tradicijski bili časnička obitelj, a mnogi su među njima postigli najviše vojničke činove i odličja u austrijskoj, a kasnije i u francuskoj vojsci, kao npr. junak za oslobođenje Like od Turaka Dujam Došen. Njegov praunuk Petar koji je umro 1878. godine, sudionik je Napoleonova pohoda na Rusiju 1812. godine, a nakon povratka iz Rusije dobio je plemićki naslov s pridjevkom “od Bilajgrada”.
Po popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2001. Došeni su u Ličko-senjskoj županiji živjeli u sljedećim mjestima:
prezime
naselje (općina)
nositelja
kućanstava
Došen
Gospić
69
28
Lički Novi (Gospić)
13
5
Lički Osik (Gospić)
13
3
Smiljan (Gospić)
10
4
Bužim (Gospić)
10
2
Rešetar (Plitvička Jezera)
9
3
Brušane (Gospić)
9
4
Lukovo Šugarje (Karlobag)
9
6
Vidovac Cesarički (Karlobag)
8
4
Karlobag
8
4
Novoselo Trnovačko (Gospić)
6
2
Rizvanuša (Gospić)
6
2
Cesarica (Karlobag)
6
2
Podoštra (Gospić)
5
1
Perušić
4
1
Korenica (Plitvička Jezera)
4
1
Doljani (Donji Lapac)
4
2
Mušaluk (Gospić)
4
2
Kalinovača (Gospić)
3
1
Smiljansko Polje (Gospić)
3
1
Bjelopolje (Plitvička Jezera)
3
1
Ličko Cerje (Lovinac)
3
3
Udbina
3
1
Novalja
2
2
Plitvička Jezera
1
1
Donji Lapac
1
1
Kaniža Gospićka (Gospić)
1
1
Došenović
Donji Vaganac (Plitvička Jezera)
3
1
UKUPNO
220
89
Glavni odvjetci obitelji su: Dujam, sudionik rata za oslobođenje Like u 17. st. te Petar, sudionik Napoleonova pohoda na Rusiju 1812. godine.
Došen Petar, s plemićkim pridjevkom “Vidovgradski” i “od Bilajgrada”, rođen je u Gospiću. Vojničku službu započeo je Ličkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji, a kasnije ju je nastavio u Otočkoj pješačkoj graničarskoj pukovniji. Posebno se istaknuo u ratovima protiv Francuza, a u vrijeme kad su hrvatske krajeve okupirali Francuzi, Petar Došen ratuje u francuskoj vojsci u Rusiji 1812. godine.
Bio je satnik predstraže Zbora francuskog potkralja Eugena, divizije Delsonza, brigade Plausouna, I. i Hrvatske domobranske pukovnije, koja je bila pod zapovjedništvom pukovnika Šljivarića. Među prvima je 1812. godine napravio prodor u rusko mjesto Borodino i zaslužio najviše francusko vojničko odličje – Red počasne legije, a osobno ga je odlikovao francuski potkralj Eugen, brat Napoleona Bonapartea. Nosio je čin pukovnika austrijske vojske od 1846., a od 1862. godine nosi plemićki naslov s plemićkim pridjevkom “od Bilajgrada”. Bio je zapovjednik Petrinjske pješačke graničarske pukovnije. Nakon Napoleonova poraza opet služi kao časnik u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji te u Drugoj banskoj pukovniji. U činu pukovnika austrijske vojske ubrzo je umirovljen, a umro je u Gospiću 1878. godine, gdje je i pokopan.
Antun Došen, brat pukovnika Petra Došena, rodio se u Gospiću. Stupio je u pješačku pukovniju Kaunitza te je ratovao u više ratova diljem Europe. Godine 1848. sudjelovao je u ratu u Madžarskoj kao pukovnik austrijske vojske. Godine 1849. promaknut u čin general –majora te je bio brigadir u Košicama. Umirovljen je 1856. U činu podmaršala austrijske vojske, a nakon toga je živio u Beču, gdje je i umro 1874. godine. Odlikovan je novo uspostavljenim Vojnim križem za zasluge 1849. i Viteškim križem Reda Sv. Stanislava s ukrštenim mačevima.
Lavoslav (Leopold) pl. Došen “Bilajgradski” (1818.-1881.), sin pukovnika Petra Došena, rodio se u Gospiću. Završio je vojnu austrijsku inženjerijsku akademiju u Bečkom Novom Mestu i kao natporučnik u 21. pješačkoj pukovniji ratovao je 1848. godine u sjevernoj Italiji. U teškim borbama koje su vođene u gradu Milanu istaknuo se junačkim činom te je dobio visoko austrijsko vojničko odličje i promaknut je u čin satnika. Sudjelovao je 1849. godine u borbama u Madžarskoj u sastavu Ogulinske pješačke i graničarske pukovnije. Godine 1859. promaknut je čin majora, a 1862. u čin potpukovnika u Đurđevačkoj graničarskoj pukovniji. Godine 1864. promaknut je u pukovnika i zapovjednika iste pukovnije s kojom je sudjelovao u austrijsko-pruskom ratu. Obavljao je 1868. i dužnost brigadira u Aradu u Mađarskoj, a u Aradu je 1870. promaknut u čin general-majora.
Dužnost brigadira obavljao je u Aradu, Velikom Varadinu i Požunu (Bratislava). Umirovljen je 1874. godine, a živio je u Senju i Rijeci. Odlikovan je 1850. za zasluge u ratu 1848./1849. te Vojnim križem za zasluge.
Poznat je i Marko Došen, rođen u Mušaluku kod Gospića 1859. godine, a umro u Zagrebu 1944. godine, bio je političar, kulturni djelatnik i državnik.
Živio je u Bjelovaru, Sisku, Otočcu i Koprivnici, a bio je član starčevićanske omladine. Godine 1887. bio je kandidat Stranke prava na izborima za saborskog zastupnika u rasinjskom kotaru u Podravini. Godine 1890.-1893. po stranačkom zadatku boravio je u Petrogradu, gdje je otvorio knjižaru te zajedno s ruskim povjesničarom Filipovim, objavio knjigu Hrvati i njihova borba s Austrijom.
Godine 1893. vratio se u Gospić te je 1894. godine pokrenuo politički tjednik Hrvat, političko glasilo gospićkog kluba Hrvatske stranke prava, a poslije je surađivao u listu Starčevićanac. U Gospiću je započeo bogatu publicističku i političku djelatnost.
U Klubu su surađivali književnici podrijetlom iz Like, Fran Binički i Bogdan Ogrizović. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je saborski zastupnik Karlobaga. Od 1913. do 1918. godine bio je zastupnik u Hrvatskome saboru, kao član Starčevićeve Stranke prava, a s dr. Antom Starčevićem bio je osobni prijatelj.
Nakon završetka Prvoga svjetskog rata 1918., kao član Hrvatske republikanske seljačke stranke, biran je u Hrvatski sabor 1920., 1923. i 1925. godine.
Poslije Karađorđevićeve diktature oko 1930. pristupio je ustaškom pokretu, pa je morao u emigraciju, a s osnivanjem NDH vratio se iz političke emigracije. Jedan je od organizatora Velebitskog ustanka 1932. godine, a nakon toga morao je emigrirati te se u emigraciji pridružio Anti Paveliću u Italiji.
Bio je najstariji ustaški emigrant, pa je stoga imenovan počasnim pročelnikom Ustaškog doglavničkog vijeća. Nakon proglašenja NDH 10. travnja 1941. vratio se u domovinu. Godine 1942. bio je predsjednik obnovljenoga Hrvatskoga državnog sabora.
Suprotstavio se političkim i drugim logoraškim djelovanjima poglavnika Ante Pavelića, pa i zbog lakog prepuštanja dijela Dalmacije i Kvarnerskog primorja fašističkoj Italiji. Godine 1944. dobio je naslov hrvatskog viteza. Umro je iste godine i pokopan uz najviše državničke i vojne počasti na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Napisao je knjige: Dr. Ante Starčević, Zagreb, 1943. i Jezik roda moga-roda hrvatskoga, Zagreb, 1943.
Njegov sin Ante Došen bio je časnik Austro-ugarske vojske u Prvome svjetskom ratu, a nakon rata emigrirao je u SAD, gdje je bio promicatelj hrvatske misli među hrvatskim političkim emigrantima. U emigraciji je od 1933. do 1935. godine bio urednik polumjesečnika Nezavisna država Hrvatska, za koji je pisao članke u duhu pravaške ideje dr. Ante Starčevića, oca hrvatske Domovine.
Vid Došen, hrvatski svećenik, književnik i publicist, rođen je u selu Tribnju podno Velebita 1720. godine, a umro je 1778. godine u Duboviku kod Slavonskog Broda, gdje se iselila njegova obitelj. Nakon završene teologije, postao je svećenikom glagoljašem u Senjskoj-modruškoj biskupiji. Služio je i u Zagrebačkoj biskupiji, gdje je postao kućni kapelan obitelji grofova Pejačevića. Biskup Galjuf imenovao ga je duhovnim pomoćnikom u Požegi, a nakon toga je postao župnikom u Duboviku.
Boraveći u Slavoniji sudjelovao je u mnogobrojnim raspravama nakon objave djela Matije Antuna Reljkovića, 1761., Satir iliti divlji čovik. Odlučno je ustao protiv onih koji su napadali pisca Antuna Matiju Reljkovića te je u povodu toga napisao pjesmu Jeka planine, koja na pisme satira i tamburaša slavonskoga odjekuje i odgovara, a pjesmu je objavio u Zagrebu 1768.
U ovom pamfletu on je napao pisca koji je napisao pjesmu Tamburaš slavonski u kojoj oštro napada i kritizira Satira Matije Antuna Reljkovića. Napisao je i pjesmu Aždaja sedmoglava bojnim kopljem udarena i nagrđena, objavljenu 1768. godine u Zagrebu, a sve svoje pjesme pisao je štokavskim narječjem.
Došeni, kao istaknuti visoki časnici Vojne krajine, istaknuti kulturni djelatnici, svećenici i političari, ostavili su znatan trag u kulturnoj i nacionalnoj povijesti Hrvatske i Like. Svojom hrabrošću i odlučnošću mnogi članovi ove obitelji istaknuli su se, posebice, kao vojnici i časnici u borbama s Osmanlijama na cijelom prostoru Vojne krajine.
LITERATURA
Franz BACH, Povijest Otočke pukovnije, Hrvatski institut za povijest i Gacko pučko otvoreno učilište Otočac, Zagreb-Otočac, 2011., 196. (prijevod s njemačkog jezika).
Ivan BOJNIČIĆ, Der Adel Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899.
Ivan GRBA-Ivan pl. TOMIČIĆ, “Jubilejska knjiga, za kralja i dom”, slike, životopisi i crtice 230. hrvatskih generala, Bjelovar, 1908.
Jovan ERDELJANOVIĆ, O poreklu Bunjevaca, Beograd, 1930.
HRVATSKI PREZIMENIK (priredili: Franjo Maletić i Petar Šimunović), Golden Marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, 3., Zagreb, 1993., 529.-532.
Milan JAPUNČIĆ, Ličani oficiri u Ličkoj graničarskoj regimenti, Lička sloga, Zagreb, 1935.
LEKSIKON PREZIMENA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1976.
Radoslav LOPAŠIĆ, Dva junaka, Marko Mesić i Luka Ibrišimović, MH, Zagreb, 1899.
Enver LJUBOVIĆ, Gradski i plemićki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998.
Enver LJUBOVIĆ, Grbovi plemstva Gacke i Like, IK Adamić, Rijeka, 2001.
Enver LJUBOVIĆ, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad Zagreb, Zagreb, 2003. Enver LJUBOVIĆ; Grbovnik Gacke, Krbave, Like, Senja i Vinodola, Senjsko književno ognjište, Senj, 2007.
Tomo MATIĆ, Život i rad Vida Došena i njegova djela, Stari hrvatski pisci, knjiga 34., Zagreb, 1969.
Ivan MURGIĆ, Uspomene na Gornju krajinu s osobitim obzirom na Bunjevce, časopis Časopis Vijenac, 2. i 27., MH, Zagreb, 1882.
Ivan MURGIĆ, Uspomene na Gornju krajinu s osobitim obzirom na Bunjevce, časopis Časopis Vijenac, 2. i 27., MH, Zagreb, 1882.
Branko PAUNOVIĆ, Dodiri sa šest stoljeća hrvatske povijesti, Hrvatski narod, 6 (1944), broj 1079., 3.(Nekrolog).
Stjepan PAVIČIĆ, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 41., JAZU, 1962.
Luka PAVIČIĆ, Mali leksikon Ličana I Primoraca-visokih časnika, Vila Velebita, 22., 1994., 12.
Petar ŠIMUNOVIĆ, Hrvatska prezimena, III. izdanje, Golden Marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.
Đuro ŠURMIN, Povijest književnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 1908.
Ivan TOMIČIĆ, Došeni, lički junaci, Prosvjeta, 2., 1899., 35.-67.
Visoki oficiri Ličani, Lički zbornik, Naklada Ličkog kalendara, 1940., 81.-86.
Autor:
Enver Ljubović
V. Čopića 1
53270 Senj
e-mail: enver.ljubovic@gmail.com
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@croatia.ch
Vezani članci:
Kupite povoljno, s popustom, vrlo lijepe knjige
prof. Envera Ljubovića iz Senja!
Iz tiska izašla knjiga “Znameniti bunjevački i lički rod Rukavina”
Enver Ljubović – Grbovnik Gacke, Krbave, Like, Senja i Vinodola